Don Blog

16.09.2008., utorak


BLEIBURG I JASENOVAC – NOVE USPOREDBE

VLADIMIR GEIGER - VODITELJ ZNANSTVENOG PROJEKTA "LJUDSKI GUBICI HRVATSKE U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU"

Ponovno sam od jednog blogera dobio kritiku da spominjem Bleiburg a prešućujem Jasenovac. Napisao je to uz ispriku da nije pregledao sve postove. Time se lukavo izvukao u svakom slučaju. Jer njegova tvrdnja nije točna – komentirao sam jedno i drugo stratište, oba pojma i njihova značenja... Ovaj put prenosim intervju stručne osobe, koji barem potiče na razmišljanje...

...............................

Odlazak predsjednika SDP-a Zorana Milanovića na Bleiburg već tjednima je tema koja zaokuplja javnost. Prema prvom planu u njegovoj delegaciji trebali su biti i Ivo i Slavko Goldstein, ali su obojica u međuvremenu odustali od te namjere. U raspravu se zarana uključio i predsjednik Stjepan Mesić koji je Milanovićevu inicijativu ocijenio preuranjenom i ishitrenom. O novom valu političkih rasprava o Bleiburgu razgovarali smo s dr. Vladimirom Geigerom koji na Hrvatskom institutu za povijest vodi znanstveni projekt "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću".

Predsjednik Mesić je više puta ponovio svoj stav da neće ići na Bleiburg jer se njime uporno manipulira. Čime se manipulira?
– Prije svega, treba reći da se u medijima ne manipulira samo Bleiburgom nego i Jasenovcem, pa po toj logici ne bi trebalo ići ni u Jasenovac. Manipulacija brojkama u oba slučaja postoji jer nema cjelovitog poimeničnog popisa. Stav da se neće ići negdje dok se ne utvrde sve brojke baš nije na pravim temeljima.

Ali jasenovački popis je prilično blizu cjelovitom?
– Točno, ali to su sve relativno zadovoljavajuća rješenja. Mi, nažalost, i u ovoj priči uspoređujemo Bleiburg i Jasenovac i imam osjećaj da je to namjerno. Što se tiče Mesića, to je njegov osobni stav, ali i to je dio politizacije. Kao što je i Milanovićeva odluka da ode na Bleiburg i čovjek se pita je li to politizacija. Ako je odluka takva da se ide i u Jasenovac i na Bleiburg onda bi ljudi iz politike trebali ići u vrijeme kad se održavaju komemoracije.

Kako komentirate odluku Zorana Milanovića da ode na Bleiburg i u Tezno u rujnu. Račan je bio na Bleiburgu, ali sredinom svibnja kad se i održava komemoracija i gotovo potajno?
– Mislim da je Račan učinio upravo onako kako staložen političar treba učiniti. Ovo što je napravio Milanović je, usuđujem se reći, ishitreno i upravo to je politizacija. Ne vidim razlog zašto ide u rujnu. To je kao da se u Jasenovac ide u listopadu.

Mnogi smatraju da je to posljedica njegovog odlaska u Srb 27. srpnja?
– Svakako jest. To je pokušaj da se to nekako iznivelira, ali mislim da si ozbiljan političar to ne smije dopustiti. Osim odlaska političara na komemoracija u doba kada one jesu, oni bi trebali biti staloženiji po tom pitanju.

Često se može čuti i teza da je Bleiburg slabo istraživan te da to pogoduje manipulacijama. Je li to točno?
– O Bleiburgu je puno pisano. O njemu znanstvene literature nema mnogo, ali je ima sve više. Ne postoji doktorat o Bleiburgu, ali postoji izvanredan magisterij kojega je napisala Martina Grahek Ravančić s Hrvatskog instituta za povijest i koji će uskoro biti objavljen. Knjige o Bleiburgu pojedinaca koji su naslovljene Bleiburgom s njim zapravo nemaju puno veze. Dakle, literature je s jedne strane ogromna, ali nema dovoljno stručne literature. I literatura o Jasenovcu je ogromna, a u većini slučajeva nije stručna.

Što vi kao voditelj projekta radite na tome da se Bleiburg znanstveno obradi?
– Spomenuo sam da je rađena tema Bleiburga i Križnog puta u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi. Osim toga, na projektu nisu rađene samo žrtve komunističkog sustava. Radi se i poimenični popis svih stradalih, pripadnika NOV-a, pripadnih oružanih snaga NDH i svih koji su stradali kao civili, bez obzira od koga su stradali.

Često se navodi da je Bleiburg osmišljen zato da bi se proveo genocid nad Hrvatima?
– Ma ne. To su bedastoće. U historiografijskoj literaturi i javnosti je jasno da su na Bleiburgu i onome što nazivamo Bleiburgom stradali pripadnici i drugih poraženih vojski. Prema svemu sudeći najveći je broj Hrvata. Mnogi pokušavaju osporiti demografske proračune Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića koje se kreću od 50 tisuća do 70 tisuća koji se vezuju uz Bleiburg i Križni put. U emigrantskoj literaturi se navode 200 tisuća, 300 tisuća pa čak i do pola milijuna. Ja sam sklon brojci koju donosi austrijski povjesničar Michael Portmann, a to je brojka od 80 – 85 tisuća, ali svih ukupno, a Hrvata bi bilo prema najnižim proračunima 50 tisuća.

Što možemo očekivati iz britanskih arhiva u kojima se nalaze brojni dokumenti o Bleiburgu a koji će postati dostupni tek 2020. godine?
– Teško je nagađati. Mislim da je bit svega iznesena u spisima koji su nastali u povodu izlaska knjige Nikolaja Tolstoya i svega onoga što se iz toga izrodilo. Pretpostavljam da ti dokumenti neće u bitnome promijeniti priču.

Teza kojom se često barata je izjednačavanje Jasenovca i Bleiburga što primjerice predsjednik Mesić odbacuje svojom čestom izjavom da su u Jasenovcu svi bili nevini dok se za Bleiburg tako nešto ne može reći?
– Oni se ne mogu i ne trebaju izjednačavati kao događaji. Objašnjenja predsjednika Mesića su malo čudna. Podsjetimo se da je u Jasenovcu ubijen visoki ustaški dužnosnik Vlado Singer, u njemu su ubijeni još neki ustaše koji su se sukobili sa svojima, ubijeni su i neki četnici. U Jasenovcu nije bilo samo potpuno nevinih. Naravno da je Jasenovac strašno mjesto i zna se po kojim i kakvim zakonima i na koji način su ljudi tamo dovedeni.
Što se tiče Bleiburga, ako uzmemo u obzir međunarodno ratno pravo koje je postojalo i tada i opća humanistička razmišljanja, ubiti čovjeka kojemu krivnja nije dokazana je zločin. Naši povjesničari često zaboravljaju da je postojalo međunarodno ratno pravo kojega su se morali držati NOV i POJ.

(Novi list, 15.09.2008.)


- 15:48 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.