Don Blog

10.07.2008., četvrtak


ŠTO SAM HTIO REĆI O "GOLOJ ISTINI"

NIVES CELZIJUS, GOLA ISTINA – autobiografija s grupnim iskustvom
Zagreb, Gallery klub, 9. srpnja 2008.


"Hoću da se podsjetim na prošle svoje sramote i putene pokvarenosti duše svoje, ne zato što bih ih ljubio... činim to, dozivajući u pamet svoje preopake putove u gorčini svoga sjećanja... Raspaljivao sam se nekoć u mladosti da se nasitim pakla. Osmjelih se i podivljah u prevrtljivim i mračnim ljubavima; nestade moje ljepote i postadoh trulež u očima tvojim, dok sam se sviđao sebi i želio se sviđati očima ljudskim."

Evo, gospođe i gospodo, ovih sam se riječi Sv. Augustina sjetio čitajući knjigu "Gola istina". Naime, i veliki obraćenik Aurelije Augustin, filozof i biskup iz IV. st., imao je svoja "grupna iskustva" i sve je lijepo opisao u svojem poznatom djelu "Confessiones".
Navod koji sam iznio prva je glava 2. knjige Augustinovih "Ispovijesti", pod naslovom "Osvrt na opaku mladost". Ali Augustin, ujedno i dubinski psiholog, odmah na početku sljedeće glave, premda nastavlja s opisima svojih iskustava, ističe: "A što me je drugo veselilo doli da ljubim i da budem ljubljen?"

Dakle, premda može izgledati pretencioznom ili potpuno neprikladnom, a nekima čak i blasfemnom, usporedba "Ispovijesti" i "Gole istine" odnosno Nives i Sv. Augustina, moram priznati da je upravo u navedenoj asocijativnoj poveznici razlog i opravdanje moje nazočnosti u ovoj uglednoj galleryji likova, tj. na predstavljanju ove knjige.

Naravno, među raznim i neusporedivim razlikama između tih knjiga jest i da se autori obraćaju potpuno različitim sugovornicima odnosno publici. Sv. Augustin se u svojim "Ispovijestima" od početka obraća izravno Bogu, zahvalan jer je nakon svih životnih lutanja iskusio da je nemirno srce naše dok se ne smiru u Njemu! Ipak napominje da svoju pripovijest upućuje "rodu ljudskome, ma kako malen bio broj onih koji će" čitati njegovu knjigu. A Nives, budući da živimo u medijski potpuno drukčijim prilikama, svjesna je da "će svoju šokantnu ispovijest podijeliti s prijateljima i neprijateljima, onima koji je vole i onima koji su brojniji i mrze je, s potpunim strancima i svima koji požele pročitati njenu knjigu..." Dakle, s velikim brojem ljudi. Globalizirano "grupno iskustvo", o kojemu Augustin nije mogao ni sanjati.

Eto, dakle, bez obzira na različite motive medijskog ili pojedinačnog interesa za ovu knjigu, bez obzira na razne aspekte s kojih se ona može promatrati u sadašnjoj hrvatskoj zbilji, kao teolog želim istaknuti da je središte ove knjige SRCE odnosno LJUBAV – baš kao kod Augustina. Odgovorno to tvrdim, jer je to vrlo uočljivo gotovo sa svake stranice ove knjige – dovoljno je samo razgrnuti površinsku pljevu senzacija, skandala, glamura i svega što prati celebrityje. Naime, koliko god nakon nekoliko stranica može čitatelju ići na živce ta sumanuta potraga za dečkima, ipak valja priznati da je to sve rečeno nekako djetinje iskreno. Ipak – a ovo je najvažnije – kod Nives čežnja za ljubavlju nezaustavljivo izbija čak i kroz eksplicitnu erotiku, koja na trenutke podsjeća na Suzanu Rog, ili - po mijenjanju partnerâ - na "Berlinski ručnik".

Zapravo, to je pokazatelj dubinske čovjekove čežnje i težnje za ljubavlju koja ispunja do temelja, jer ona se ne može postići trenutnom ugodom ili putenom nasladom. Teologija, a čak i neki smjerovi psihologije, u toj ljudskoj čežnji vide čovjekovu težnju za Uzvišenim, Onostranim, Transcendentnim (pa i kad toga čovjek nije svjestan), težnju za Onim koji jedini čovjeka ispunja do dna, kojeg je Augustin upoznao kao Boga, u kojem je našao konačno smirenje srca.

A ovo što govorim na poseban način potvrđuje posljednje poglavlje ove knjige nazvano "Happy end", koje sam najprije pročitao i zbog kojeg sam odmah pristao nastupiti ovdje. Naime, premda muškarac i žena kao mladi ljudi različito sanjaju i maštaju o budućnosti, završetak knjige, kao prava kulminacija životne drame i svih ljudskih težnji, pokazuje sretnu mladu ženu u idealnom obiteljskom ozračju, s njezinim vlastitim zaključkom da je "princeza napokon zaslužila svoju bajku".

A upravo je to, na horizontalnoj razini, dokaz da se svaki čovjek potpuno ostvaruje u roditeljstvu odnosno majčinstvu ili očinstvu, tjelesnom ili duhovnom. Ali taj Nivesin zaključak je, nemojte se začuditi, također potvrda biblijske tvrdnje da "se žena spašava rađanjem djece" (usp. 1 Tim 2,15).

Da zaključim i ponovim, temelj moje odluke da sudjelujem u ovoj priredbi jest želja da podijelim radost s jednom obitelji, da podržim jednu "bajku". Iskreno želim da obiteljska radost gospođe Nives i gospodina Dina, taj njihov happy and, nikada ne prestane – da zapravo bude početak neograničena trajanja!

A... – oprostite, zamalo sam, po navici, rekao "Amen!" Ali ne bi bilo pogrešno, jer to znači: Tako neka bude! Hvala na pozornosti.
.........................

NB: Poradi iznenadnih okolnosti eksplozije medijskog zanimanja za događaj predstavljanja navedene knjige, sva trojica predstavljača (jedan beogradski autor bestsellera o estradi, Denis Kuljiš i ja) samo smo kratko po nekoliko minuta trebali reći nešto o knjizi, pa sam iz gornjega teksta spomenuo najbitnije.



- 00:54 - Komentari (116) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.