Don Blog

27.12.2007., četvrtak


FACE GODINE 2007.

1. Marko Perković Thompson

Mnogi su mediji, po starom običaju da se na kraju godine napravi inventura na više razina, već objavili rang liste osobâ i događajâ 2007. godine. Kad pomislim tko bi u Hrvatskoj mogao biti medijska "faca godine", odmah mi se bez imalo dvojbe nameće Marko Perković Thompson, kojega sam nazvao MP3-CRO. On se nad našom javnom i medijskom močvarom po mnogočemu uzdiže kao jablan nad krticama.

Od golemog zanimanja javnosti odmah po izlasku njegova novog albuma BILO JEDNOM U HRVATSKOJ, preko veličanstvenog i dotad neviđenog (zbog nevremena odgođenog) koncerta na stadionu zagrebačkog Maksimira, pa do priprema za turneju po Australiji, MPT je osim slave gazio i po trnju.

Bez trenutka predaha sve su ("hrvatske" i neke inozemne) medijske sitne pudlice, kao i golemi kolumnistički "kerberi", svojim javnim istupima MPT-u stalno nasilno "navlačili" jasenovačko-starogradišku crnu košulju. Istodobno su mu pojedini predstavnici "industrije holokausta" – koji (prema preciznoj definiciji i knjižnoj analizi Židova Finkelsteina) od holokausta prave biznis – neumornom kampanjom pokušavali nataknuti omču optužbe za nacizam.

Međutim, Marko Perković Thompson cijelo je vrijeme poput svojega mironosnog mača ostao potpuno hladan – i kad mu je onemogućen nastup u Sarajevu, i pri ometanju koncerata u SAD, i u svim drugim nepogodama – te je mirno i staloženo uporno tumačio razloge i temeljne postavke svoje misije, ističući uvijek svoje kršćansko i humanističko polazište.

Sve je pobijedio izvornom hrvatskom upornošću "gena kamenih" te kršćanskim radikalizmom evanđeoske ljubavi i prema neprijatelju. Tako su "sami svoj otrov ispili" te se kao slaba jeka razbili i zli medijski jezici, i podvale zuroffovskih budajaština, i otrovne strjelice raznih neprijatelja svega hrvatskog i kršćanskog...

Marko Perković Thompson postao je 2007. godine također uzor, primjer i paradigma kako se Hrvat treba odnositi prema svim oblicima vanjskih i unutarnjih pritisaka - i u politici, i na svim drugim poljima društvenog i javnog života. Posebno se pak njegova veličina ističe i svijetli poradi uloge promicatelja vrednota koje su hrvatski narod očuvale kroz sve udare 14-stoljetnih ratnih, političkih i inih "tsunamija", a koje su jedini jamac – ne samo naše, nego i europske – narodne budućnosti: Bog – Obitelj – Domovina!



2. Vlatka i Dikan

Među osobama i pojavama koje su tijekom 2007. godine, u gotovo pravilnim vremenskim razmacima, poput valova zapljuskivale sva udarna mjesta hrvatske medijske "obale", bez ikakve su dvojbe i bez premaca Vlatka Pokos i Dikan Radeljak – i kao osobe i kao pojava. Pritom se ipak "prva polovica" toga para koji više ne postoji, pretvorila odnosno dopustila je da bude pretvorena u jedinstven medijski fenomen u Hrvatskoj.

Za razliku od "face godine" koju sam stavio na prvo mjesto ove rang liste u nastajanju, njihovo medijsko "trošenje", nažalost, nikako se ne može smatrati pozitivnim. Ne samo zato što nisu "reklamirali" ništa vrijedno ni vrijednosno afirmativno, poglavito s područja bračnog i obiteljskog života. Štoviše, njihovi su obiteljski problemi (čak i oni intimne naravi), stalne bračne razmirice, pojedinosti sudskog procesa, međusobno prepucavanje preko raznih medija, novinarsko prebrojavanje Vlatkina rublja, odjeće i obuće itd... – zbog svakodnevnog izlaganja javnosti gotovo doslovce pretvoreni u "javno dobro", kao u najgorem tzv. reality showu.

Tako je jedna celebrity "obiteljska sapunica", medijskim natjecanjem u "ekskluzivnom" gomilanju naj-pikanterija, postupno došla do ruba provalije. Dotle da su čak i najgladniji znatiželjnici i ovisnici o zavirivanju u tuđe lonce i plahte počeli osjećati nepodnošljivu lakoću odvratnosti i tražiti da seriji "pukne film". Na kraju je Vlatkina "spontana" vijest iz rodilišta bila pomak naprijed koji je sve gurnuo u ponor najdegutantnijeg fenomena (zapravo "fenowomena"). Za povijest!

No osim što se u cijeloj toj igri ponovno pokazala "profilabilnost spektakla" (koji je na kraju ipak skončao u neumjerenom zasićenju), najvažniji vid te pojave jest na razini poruke odnosno utjecaja na konzumente takvih medijskih sadržaja, tj. općenito "žutila". A tu se najprije pokazao problem loše ili nikakve priprave za bračni i obiteljski život – i to najprije u obiteljskom odgoju, pri čemu roditelji upravo u medijskim sadržajima imaju katastrofalnu logističku potporu.

Zatim, cijela je Pokos-sapunica - u nekim "epizodama" i bez utjecaja "glavne glumice" - pretvorena u kontinuirano ocrnjivanje obitelji općenito, čime je vješto uklopljena u trajnu globalnu kampanju odnosno trend prikazivanja obitelji kao "opasnog mjesta življenja".



3. Toše Proeski

U velikoj sam napasti bio da pri izboru za još jednu "facu" s glazbene estrade bacim kocku na američkog repera znakovitog "poluparačkog" imena - 50Cent. Ipak se radije odlučujem za "slavuja anđeoskog glasa", kojega je Bog, iz nama neshvatljivih razloga, iznenada uzeo k sebi. Tragična smrt mladoga makedonsko-hrvatskog pjevača Toše Proeskog posebno je bolno potresla poklonika njegove glazbe. Naravno, udarac su osjetili i razni tržišni meštri, osobito vješti u "njegovanju zlatnih koka".

Već sam se na tu tragediju – koja kao i svaka smrt mnogima može biti poticaj na razmišljanje (i) o smislu života – osvrnuo pod vidom prometne kulture i gomilanja profita naftnog lobija. Kako vrijeme odmiče – premda će nažalost i Toše (osim u krugu svojih najbližih) brzo pasti u medijski zaborav, jer mrtvi rijetko ostvaruju profit – do izražaja dolaze i drugi aspekti.

Prvo, što je odmah istaknula većina njegovih kolega (pa i oni koji inače "u rukavicama" govore o konkurenciji), jest vrlina dobrote koja je resila mladog pjevača Tošu. A to je krjepost koju uvijek svi cijene. Ali nažalost nije svima poticaj da i sami budu takvi! S tom Tošinom vrednotom čvrsto je bila povezana i njegova pobožnost, tj. vjera (što su mediji uglavnom stidljivo isticali). Jer bilo je očito da iz njegova kršćanstva – posebno očitovana po stožernim krjepostima vjere, ufanja i ljubavi – izviru sve ostale vrline koje su ga krasile kao čovjeka i pjevača.

Međutim, nameće se i negativni aspekt suvremenog (pre)brzog načina života. U neumoljivom presingu brojnih obveza, koje zahtijevaju stalna putovanja, mnogi postaju žrtve estradnog mlina – naglom ili postupnom smrću. Ta druga rijetka je medijska tema. Zato je dobro da se hrvatskoj estradi i medijskoj sceni dogodio nepredviđen incident poput 50Centova "klanjanja" prije koncerta (što treba zahvaliti Batinovićevoj naivnosti i kolumbovskoj inventivnosti). Jer to je najgrublja i najistinitija potvrda znanstvene teze o estradi kao "kulturološkom temelju modernog konzumiranja droge", koja poput zmije vješto skriva svoje "narko-noge".

Toše se pak, ostajući čist na estradi – kao ljiljan na gnojištu – pokaz(iv)ao i kao antipod sex-drugs-r'n'r mentalitetu. Možda ga je baš zato Bog uzeo između nas i oteo trgovcima "bijelog praha", da barem nekome od mladih ostane u sjećanju kao prava zvijezda u duhovnoj "mliječnoj stazi".



- 00:35 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.